Mit o Kafkinom životu oduvijek je zasjenjivao njegova djela, tako da i milioni onih koji ih nikada nisu čitali misle da znaju nešto o ovom srednjeevropskom „Nostradamusu". Nedavno je objavljena knjiga „Iskopavajući Kafku", poznatog istraživača Kafkinog života i djela, Jamesa Hawesa, a javnosti je već poznato da je u zaključanoj polici za knjige Franza Kafke pronađena pornografska zbirka. Sam Hawes je izjavio da ga je još od davne 1982. godine, kada je kao student prvi put došao u dodir sa originalnim rukopisom „Zamka", pratila pomisao kako u toj cjelokupnoj „industriji" postoji nešto čudno i, kako to naglašava, „gnjilo".
„Dok sam pisao knjigu 'Iskopavajući Kafku' naišao sam na neobjavljeni materijal koji je bio jako upadljiv i kao da je ukazivao na potpuno rušenje mita o njegovom životu. Pitao sam se zašto niko nikada nije pokazao čitaocima pornografiju koju je posjedovao, ako je već samo par pisama između njega i Maxa Broda bilo dovoljno da zanese milione školaraca širom svijeta."

Hawes naglašava da postoji fusnota u Brodovoj prvoj biografiji o Kafki, koja je omogućavala svima da pronađu taj materijal još prije 85 godina. Njegovo pismo Brodu tačno otkriva mjesto na kojem je čuvao pornografiju: u zaključanoj polici za knjige u roditeljskoj kući. Prava je misterija zbog čega je to tako dugo ostalo tajna.
Razlog za to James Hawes je pronašao u jednom podatku o Kafkinom „književnom životu". „Čovjek koji mu je dostavljao pornografiju od 1906. do 1907. godine je isti onaj koji je prvi objavio njegovo djelo 1908., ali i koji je kao predsjednik žirija za dodjelu Berlinske književne nagrade, ugovorio stvari tako da Kafka odnese pobjedu i slavu. Izgleda da Kafkini suradnici nisu željeli znati takve stvari o svom idolu", naglašava Hawes.

Ma kakvi komentari bili, ostaje da su Kafkina djela izuzetna pojava u historiji književnosti, koja se nisu mogla svrstati ni u jedan pravac ili stil. Max Brod, njegov prijatelj i izdavač, smatrao ga je egzistencijalistom. Dvije osobine njegovih djela jednostavno negiraju jedna drugu: prva je fantastični okvir koji zacrtavaju, a druga pojedinosti ocrtane u tom okviru koje su u potpunosti realistične.

Međutim, Kafkina djela pokazuju veliku sličnost sa jednim likovnim pravcem, magijskim realizmom, koji se javio 1915. godine kao reakcija na ekspresionizam i futurizam u Italiji, a čiji su najznačajniji predstavnici bili De Chirico, Carra i grupa „I Valori Plastici". Osnovna osobina ovog pravca su prejako i pregrubo predstavljene pojedinosti, ali koje u svojoj tvorevini zapadaju u alogične i neprirodne sklopove, rađajući tako nestvaran prostor. Stvarnost tako postaje neki drugi svijet, baš kao što je Andres zapazio kod Kafke: „Ovaj svijet je za njega s onu stranu".

Da li će Hawesova knjiga pružiti bolji i dublji uvid u Kafkin život i djelo, ostaje da se vidi. Jedno je sigurno: bez obzira da li će ostati upamćen kao predstavnik magijskog realizma, tvorac novog stila u književnosti ili kao čuveni pisac u čijoj je zaključanoj polici za knjige pronađena pornografija, Franz Kafka je umjetnik koji nema prethodnika, ali ni sljedbenika. Bar ne do sada.

Alma Jeftić