Jedini posao koji počinje od vrha je kopanje.

da pomenem forum SSM,tu se javlja jedna simpatična Pljoska, koja se bavi ručnim radovima i rukotvorinama, i piše posebno lepe pesme i kratke priče.Da li je u pitanju ista osoba, to me zanima.

Inače, slažem se s tobom da nije isto kad je u pitanju slika i druga rukotvorina koja može biti u jednom primerku i dela koja mogu imati kopije.

Dragane, zanimljivo glediste. Svidja mi se.

A zasto mislis da je sebicno ako sam tuzna sto se odvajam od necega sto sam sama stvorila, ulozila svoje emocije, energiju i nikada vise necu imati?

Da li si ti sebican kada, npr. ostavljas devojku koju ne volis, a ona tebe voli?!

Mozda glupo poredjenje, ali da ti docaram da je stvar u emocijama, a ne u razumu i to nema veze sa covekom koji ce da kupi, nego sa nama, sa ove strane.

Stvarno ste sebicni,zar ne?
Pomislite samo na tamo nekog ko je u vasoj slici pronasao nesto divno sto samo on vidi,ili cak njemu vise znaci nego vama (dobro sad...),a vi nikako da je pustite...
A ta osoba bi tu sliku cuvala na posebnom mestu,svakog dana bi joj se divila,nasla bi "prijatelja" u njoj...
Pa svi imamo tako nesto sto smo davno kupili,a sada uvek kad to pogledamo nasmesimo se...
Vi bi da tako nesto nekom uskratite...
Mozda sam bio malo vise grub,ali razmislite...

pozdrav.

dr_mil

Pa nisam bas sigurna da je tako. Jer onaj ko da stvara iskreno, da unese sebe u sliku i svoja osecanja ne znam kako moze da ostane ravnodusan ako ostane bez nje.

A sta su za tebe profesionalci? Ljudi koji "odradjuju" slike, pa se lako i odvajaju od njih?! :?:

Razlika izmedju amatera i profesionalca i jeste u tome kako gledaju na prodaju. Amatera "duša boli" a profi od toga živi. Najbolji test za pripremu prodaje:
Organizujte prodajnu izložbu za svoje prijatelje, okaèite vrlo visoke cene.
Onima koji se odluèe da to plate - poklonite svoj rad, zaslužio je. Džibraši æe puæi od muke i ostati praznih ruku!

Divna prica!

Ovde smo se skupili oko kreativnosti i sasvim je prirodno sto se pitamo kako ponekad i da unovcimo svoja dela?
Mnogo toga ste vec rekli. Nije ni cudo sto se poneko sasvim opravdano boji kao krug, kupina, palcica, imajuci utisak da time prodaju deo sebe.
Sva nasa dela i postupci su izlozeni oku i sudu javnosti, u krajnjoj instanci ponudi i potraznji. Mislim da tako i treba da bude jer to kod nas vremenom istancava fini osecaj za dobru komunikaciju sa svojom okolinom.
U danasnjem svetu umece prodaje je velika mozda i najveca vestina. Sta pokloniti a sta i kako prodati "pitanje je sada"? !!!
Licno sam taj problem resio tako sto sam stvari podelio na hobije i struku. U struci se trudim da budem sto je moguce profesionalniji. Sviram, na primer, iz licnog zadovoljlstva i najcesce u drustvu prijatelja ne trazeci nista za uzvrat.
Mnogi su se pitali kako i po kojoj ceni da ponudim svoj rad? i da li da to prepustim profesionalcu? Dobrog prodavca je tesko uociti najverovatnije zato sto svi u dubini duse verujemo da mozemo to da radimo, i mozemo, samo je potreban trening, strpljenje i dobra moc zapazanja.

Zelim vam svima da napredujete u ovoj vestini i videcete da napredkom svet postaje lepsi i slobodniji.

P.S. MishaMisha, Thats how died Rock & Roll :-)

Da li ste primetili kroz istoriju...,kako svako delo koje je bilo "otcepljeno" od nekog umetnika,otrgnuto od njegove duse koja je stvarala satima,danima,godinama,...vratilo se u jednu zbirku,galeriju...ukoriceno,sa zlatnim povezom,kako mu se vrednost uvekovecila,...satima,danima,godinama...,vekovima?
Umetnik je stvarao vekovima,a ziveo je godinama...

Jednog dana,...kada delo "sazri",kao i vino...skuplja ce se u kapima i ono sto ste hteli,i ono sto niste...

Pljoska
Da, rec je uglavnom o slikama, jer kada prodas sliku ti je vise nemas, a ostale vidove umetnosti kao sto su price, tekstovi, eseji, muzika... ti mozes da zadrzis kod sebe i da uvek imas. Ako bi izdala knjigu, ti bi opet imala svoj tekst, a mi se zauvek rastajemo od svog dela i zato je mnogo teze.

Vidim da ovdje pricaju samo o slikama.Sta je sa onim napisanim djelima?Kao na primjer romani,pripovjetke pa i pjesme.Do sada sam svoju kolekciju drzala samo za sebe,dok mi jednog dana jedna draga osoba nije otvorila vrata i rekla"zasto ove svoje trenutke ne podjelis sa svjetom".Dosta sam razmisljala o tome danima ,mjesecima pa cak i godinama da bi tek evo pre nekoliko mjeseci pocela otkrivati to sto je bilo samo moje.Divno je to.Do sada sam samo poklanjala svoje rijeci..tekstove i pjesme.Poklanjala ih prijateljima dragim osobama,ali jos ni jednom nisam to svoje djelo "utopila za pare".Jer jos smatram da to nemogu.Jos je uvjek dio mene i mozda ce mi trebati jos nekoliko godina da shvatim da to jos neko zeli da ima i u svojoj kolekciji knjiga.