Istraživanja na terenu pokazala su da postoji 457 vrsta tjelesnih dodira. Desmond Morris je posebno izdvojio i opisao 14 glavnih vrsta, nazvavši ih općim, društvenim intimnostima. Pa, krenimo redom:

1. RUKOVANJE

To je očekivana formalnost pri pozdravljanju, i njen značaj je izražen u načinu na koji se proširuje, tj. u tome koliko je ta radnja u stanju da nadmaši obično rukovanje.
Najčešća amplifikacija je stisak lijevom rukom (kada se dvije desne ruke formalno „sretnu", lijeva kreće naprijed da stisne već stisnute desne šake ili rame prijatelja).

2. VODIČ TIJELA

Pod „vodičem tijela" podrazumijeva se jedna prisna verzija pri pokazivanju puta. Najpopularnija verzija je blago pritiskanje leđa rukom. Morris to smatra jednom nemuštom zrelo-ljudskom verzijom aktivnijeg sistema vodstva roditelj-dijete. Kada se tom radnjom služi žena u odnosu prema svom mužu, tada to za posmatrače predstavlja pseudomaterinski znak veze. Kada se njom vješto posluži muškarac, njegovo držanje dobiva neki „gospodarski" vid.

3. TAPŠANJE

To je druga primarna parentalna radnja koja predstavlja jednu vrstu minijaturnog zagrljaja samo jednom rukom. Među odraslima je ta radnja često pseudoparentalna po karakteru, kao što je i vodič tijela i ograničena je na šaku (ili nadlanicu), ruku (ili nadlakticu), rame ili leđa. Tapšanje po glavi kod fudbalera podrazumijeva čestitanje, ali je u svakom drugom kontekstu znak ruganja.

4. RUČNA KARIKA

To je najočigledniji i u javnosti najčešće demonstrirani rani znak veze. U osnovi predstavlja signal koordiniranog, naporednog hodanja, pri čemu jedan partner pokazuje da u blagoj mjeri vodi drugog partnera. U većini slučajeva žena hvata muškarca pod ruku, kao da traži oslonac ili zaštitu. Ali, ta zaštita je uglavnom simbolična i odnosi se mnogo više na starije osobe, dok je kod mladih isključivo simbol emocionalnog spoja.

5. ZAGRLJAJ OKO RAMENA

Morris tu vrstu zagrljaja naziva „poluzagrljajem", jer se njim možemo koristiti i kao mobilnim i kao statičnim gestom, za razliku od punog frontalnog zagrljaja. Inače, prebacivanje ruke preko ramena je tipično za situacije u kojima muškarac objašnjava nešto ženi ili je ubjeđuje u nešto, pokušavajući tako da ograniči njene pokrete, kako bi njegove riječi izvršile maksimalan utjecaj.

6. PUN ZAGRLJAJ

Grljenje je naš snažan doživljaj u djetinjstvu, dok kod odraslih označava duboko emocionalne trenutke. Izuzetak od toga je grljenje prilikom plesa, slavlje savremenih fudbalera zbog pobjede i grljenje koje se viđa prilikom susreta i rastanka u većem društvu, kada nije povezano sa izražavanjem jakih emocija.

7. RUKA-U-RUCI

U samom početku života, funkcija takvog hodanja je u sprečavanju da ne padnemo. Kasnije nas roditelji na taj način drže bliže sebi dok prolazimo kroz neku gužvu ili preko ulice. U mladosti takva vrsta bliskosti nestaje kao čin roditelji-djeca i pojavljuje se kao znak veze mladih ljubavnika. Dok u slučaju „ručne karike" jedno uvijek preuzima ulogu „glavnog" i vođe u vezi, u ovoj situaciji je naglašeno uzajamno predavanje.

8. ZAGRLJAJ OKO STRUKA

Dok se drže za ruke, tijela mladog para se ne dodiruju, nego se kreću jedno pored drugog, u međuprostoru. Pri zagrljaju oko struka taj prostor nestaje i par hoda bok-uz-bok. To je znak veze koji govori o mnogo većoj prisnosti, jer je hodanje mnogo više ograničeno i pokreti koje oni prave pri tome podsjećaju na vođenje ljubavi.

9. POLJUBAC

Nekada je bila opća praksa majki da za svoju dojenčad sažvaču hranu prije nego što im je prenesu neposredno iz usta-u-usta. To se i danas još uvijek radi u mnogim plemenskim zajednicama. To je jedan stari, urođeni obrazac ponašanja naše vrste čije verzija kod odraslih i danas postoji u obliku ljubljenja, ograničenog uglavnom na veoma bliske parove.

10. RUKA-UZ-GLAVU

Dodir glave partnera je mnogo intimnija radnja nego što na prvi pogled izgleda. Intimnost tog znaka ispoljena je u povjerenju koje sugerira, jer je glava najosjetljiviji i najpovredljiviji dio tijela u kojem su sva čula skoncentrirana, dok je ruka potencijalno najubojitije oružije. Samo najbliži i najstariji prijatelji i partneri koje se vole, dopuštaju jedni drugima taj dodir koji govori o mnogo dubljoj privrženosti dva ljudska biće nego što bi se po njegovoj trivijalnosti moglo zaključiti.

11. GLAVA-UZ-GLAVU

Posebna odlika tog znaka veze je da on onesposobljava par na bilo koje druge aktivnosti. To je znak da oni spuštaju zastor između sebe i ostalog svijeta, a tu činjenicu samo potvrđuje njihovo zatvaranje očiju dok drže glave jedne uz drugu. To je jedna isključiva radnja kojom taj par sve ostale naprosto „odsijeca" od sebe.

12. MILOVANJE

To je gotovo uvijek znak veze mladih ljubavnika čiji je odnso dostigao tačku intenziteta na kojoj su praktično spremni da na ostali svijet ne obraćaju pažnju i da se isključivo usredsrede na uzajamno otkrivanje tijela i reakcije jedno drugog. Taj gest dvoje ponekad koristi i svjesno kao znak za prisutne da su oni par u prisnoj vezi i da tu vezu drugi moraju da poštuju.

13. PRIDRŽAVANJE TIJELA

Obrazac djeteta koje sjedi u krilu roditelja često se ponavlja i kasnije, u razigranim mladalačkim igrama. To se ponavlaj i na ritualan način i kada maldoženja prenosi mladu preko kućnog praga. U drugim prilikama, u svijetu odraslih, ograničava se na situacije bespomoćnosti usljed malaksalosti, bolesti ili pijanstva. Prema tome, pridržavanje tijela je inflantilan obrazac intimnosti koji, za razliku od nekih drugih, ne nastavlja da egzistira u dobu zrelosti kao važan znak veze.

14. PRIVIDNO NAPADANJE

Lako gurkanje, hvatanje šakom, ćuškanje koje se vrše na jedan blag način tumače se kao oblik prijateljske nepristojnosti. Ali, kao znak veze ukazuju da je „napadač" toliko blizak sa „žrtvom" da se oni mogu upustiti u te pseudoneprijateljske radnje bez straha od pogrešnog tumačenja. To je zapravo demonstriranje velike familijarnosti, a ponekad može da bude jedini način na koji jedna osoba može uspostaviti prisan dodir sa drugom (na primjer, otac sa odraslim sinom).

Bio je ovo kratak pregled najčešćih znakova koji ukazuju na prisnost među ljudima. Naravno, nikada ne možemo navesti sve, jer postoji veliki broj njih koji još uvijek nisu definirani, i čije značenje još uvijek nije dovoljno jasno. Pored toga, mnogi od njih variraju od kulture do kulture, pa ono što je u jednoj zemlji uobičajeno, u drugoj može predstavljati veliku sramotu.
Ono što je najvažnije jeste da shvatimo kako Desmond Morris nije pokušao da nam da kratku abecedu ljudskih dodira pomoću koje ćemo moći „čitati" koliko ko koga voli ili ne voli. Ovo je način da otvorimo teška vrata društvenih odnosa i shvatimo kao svi mi, bez obzira gdje bili i šta radili, uvijek stojimo negdje ispred njih.