Betonske obale

Prvi film koji je prikazan na nedavnom VII festivalu podvodnog filma u Kotoru “Sub-Aqua Fest” bio je dokumentarac “Betonske obale” reditelja Džastina Džonsa iz Velike Britanije.

Film je stigao u pravom trenutku dok se vrši intenzivna betonizacija preostalog dijela još netaknute crnogorske obale, ali nažalost pred malobrojnu festivalsku publiku.

Ljudska halapljivost i glupost uništili su 70-ih godina prošlog vijeka mediteransku obalu Španije, na kojoj je nicao soliter do solitera. Naročito je stradala Kosta del Sol. Umjesto Sunca beton, beton, beton, samo beton... Zgradurine na samoj morskoj obali. Plaže kao mravinjaci...

Kako je u filmu dobro rečeno, ono zbog čega se na Mediteran dolazi više ne postoji.

Da malo nade ima u spas Mediterana, o kome je tako zanimljivo pisao čuveni francuski istoričar Fernan Brodel, pokazuje djelovanje organizacije «WWF Mediterranean», koja u Turskoj i Hrvatskoj, u saradnji sa lokalnim medijima, nastoji da sačuva od prirode ono što se može sačuvati. Tako im je u Turskoj uspjelo da se plažni bar pomjeri dalje od obale, kako bi na istoj bilo mjesta i za morske kornjače. U Hrvatskoj je planirana zaštita morskog pojasa oko Lastova.

Ovaj tekst pišem na staroj polubetonskoj obali, koja mi u poređenju sa ovim najnovijim izgleda prilično benigno. Svaki put kada iz velikog bijelog grada Beograda stignem u jadransku nevjestu Boku, u prilici sam da vidim sve više ružne i agresivne arhitekture, sive zidove koji zaklanjaju poglede i ulaze u more...

Razloga za optimizam baš i nema, ali se ne smije zabijati glava u pijesak. Dio smo prirode i trebalo bi da shvtatimo da su davno sve granice pređene u našem lošem odnosu prema njoj.

Na bilo koje more, jezero ili rijeku da odete ovoga ljeta, dobro se provedite, pokupite smeće ako ga vidite u vodi ili blizu nje i apelujte na one koji hoce da naruže okolinu da to ne rade. Pronađite entuzijaste koji se bave održivim razvojem i dajte svoj mali veliki doprinos za spas preostale prirode.

Bogišići obala,

16. jun 2008.